Fri08222014

Last updateSun, 18 May 2014 12pm

Ajet iz Kur'ana

" 50:12:Poricali su prije njih: narod Nuhov i stanovnici Ressa i Semud, "
Back You are here: Home

Articles

Tefsir Kur'ana / Fatiha

Nazivi sure Fatiha

Pocetak Knjige", kojom pocinje  kur'anski tekst i kojom se otvara i pocinje ucenje u namazima.

"Majka Knjige" i "Majka Kur'ana", tj. srž, buduci da se sva znacenja Kur'ana odnose na ono što ona sadrži; "Sedam slicnih ajeta" (ili onih koji se ponavljaju) te "Kur'an Casni". U Sahihu Tirmizije potvrdjuje se kao vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao: "Božji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /5/ 'Hvala Allahu, Gos­podaru svjetova' jeste Majka Kur'ana, Majka Knjige, Sedam slicnih ajeta, Kur'an Casni." Naziva se i  "Zahvala""Molitva", u skladu s rijecima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, dž.š.: /6/ "Namaz sam podijelio izmedju Sebe i Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob kaže: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova', Allah kaže: 'Moj rob Mi se zahvaljuje.' Fatiha je dobila i naziv  "Namaz", buduci da je ona uvjet namaza. 

1

EL- FATIHA /PRISTUP

OBJAVLJENA U MEKI, IMA 7 AJETA


"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemilosnom, Milostivom. Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoc molimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si blagodati podario. A ne onih na koje se srdžba izlila i koji su zalutali."

Pored toga, naziva se i "Lijek", na osnovu pre­danja Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /7/ "Pocetak Knjige je lijek od svakog otrova", kao i "Duševni lijek", na osnovi hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan bolestan covjek njom izlijecio, nakon cega mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /8/ "Otkuda znaš da je ona lijek!" Naziva se i "Osnova Kur'ana", na temelju predanja Sa'bija od Ibn-Abbasa, koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekavši: "Njena osnova su rijeci: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'"

Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru  tit -nik", a Jahja ibn ebi-Kesir "Dovoljna", na osnovi sadržaja nekih mursel hadisa: /9/ "Majka Knjige zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju." Usto, naziva se i "Molitva""Riznica", što navodi  Zamahseri u Kessafu.

Objava

Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije, sura "El-Fatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je mekanska sura, iako ima mišljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.

Vrijednosti Fatihe

Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /10/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne odazvavši se, a on mu je ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada brze završio namaz i pohitio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši:
'Mir s tobom, Allahov Poslanice!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao je: 'I s tobom mir! Šta te je navelo da se ne odazoveš kada sam te pozvao?' On je odgovorio: 'Allahov Poslanice, bio sam u namazu.' Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: 'Zar ti u onome sto je Allah meni objavio nije poznato:
'Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu onome što ce vam život osigurati.' (8:24)
On je rekao: 'Dakako, Allahov Poslanice! Odazivam se.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  zapitao ga je: 'Hoceš li da te upoznam sa surom kojoj slicna nije ob­javljena, ni u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, niti u Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslanice.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: 'Ne bih htio izici na ova vrata prije nego sto je saznaš.'


Zatim prica: 'Alla­hov. Poslanik me je uzeo za  ruku govoreci, dok sam ja usporavao bojeci se da ne dodjemo do vrata prije nego završi. Kada smo se približili vratima, upitao sam: 'Alla­hov Poslanice! Koja je to sura koju si mi obecao?'  Rekao je: 'Ona što je uciš u namazu...!' Proucio sam mu  'Majku Kur'ana', a on je rekao: 'Tako mi Onog u cijoj ruci je moj zivot, Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Indžilu, niti u Zeburu, niti u Furkanu suru kao što je ova! To je sedam ajeta koji se ponavljaju!' "


Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ "To je sedam posebnih ajeta i Kur'an Casni koji ti objavljujemo." Zatim kaže: "Hadis je hasen-sahih."
Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: /12/ "Dok sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam završio namaz." Zatim kaže: "Otišao sam kod njega, pa mi je rekao: 'Šta te je sprijecilo da mi dodješ?' Rekao sam: 'Allahov Poslanice, klanjao sam.' On je na to rekao: 'Zar Allah Uzvišeni nije kazao:
'O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu Onome što vas oživljava!' (8:24) Zatim je kazao: 'Prije nego izidjes iz dzamije, reci cu ti koja je najvrednija sura u Kur'anu!' Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izici iz džamije, ja rekoh: 'Allahov Poslanice, kazao si da ceš mi reci koja je najvrednija sura u Kur'anu?' Odgovorio je: 
'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!' To je sedam posebnih ajeta i Kur'an Casni, koji sam ti donio." Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i Ibn-Madže.

Drugi hadis

Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: /13/ "Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio Džebrail, zacula se neka škripa. Džebrail je pogledao prema nebu rekavši: 'To se otvaraju vrata nebeska što nikada nisu otvarana!' Zatim je dodao: 'Otuda je sišao melek, dosšao Poslaniku i rekao mu: 'Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika, dana, a to su: 'Pocetak Knjige' i  'Posljednji ajeti sure El-Bekare'."
Navedeno prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosi u slicnoj verziji.

Slijedeci hadis

Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: /14/ "Ko klanja namaz u kome nije proucio  'Majku Kur'ana', namaz mu nije potpun!" Neko je pricao Ebu-Hurejri: "Kada smo za Imamom, kako da postupimo?", pa je rekao: "Ucite Fatihu u sebi!", a ja sam cuo Allaho­vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Uzvišeni Allah kaže: "Namaz sam podijelio izmedju Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono što moli! Kada on kaže: "Hvala Allahu, Gospodaru svje­tova!",Allah kaže: "Moj rob Mi zahvaljuje!"; kada kaže: "Svemilosnom, Millostivom", Allah kaže: "Moj rob Me hvali"; kada kaže: "Vladaru Dana sudnjega", Allah kaže: "Moj rob Me velica!", odnosno nekada kaže: "Moj rob se Meni predaje" ; kada kaže:Samo Tebi robujemo i od Tebe pomoc molimo!", Allah kaže: "Ovo je izmedju Mene i Mog roba. Njemu pripada ono što moli!"; kada kaže:"Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si   blago­dario! A ne na put onih na koje se srdžba izlila i koji su zalutali", Allah kaže: "Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono što on moli!" (Ovako hadis prenosi Nesa'i...)

Stav o ucenju Fatihe u namazu

Postoje tri mišljenja ucenjaka:
1. Obavezno je da Fatihu uci Imam i muktedija (koji klanja za imamom) kao i onaj koji klanja pojedinacno, i to potvrdjuje glavnina hadisa koji se odnose na ovo pi­tanje:. /15/ "Nema namaza ko ne prouci Fatihu!" /16/ "Ko klanja namaz u kojem ne prouci Fatihu, namaz mu nije potpun." /17/ "Nece biti nagrade za namaz u kojem se ne prouci Majka Kur'ana." Ovo je mišljenje Šafije, r.a.


2. Nije obavezno za muktediju da uci Fatihu ili bilo šta drugo u namazu, bez obzira da li se radi o namazu u kome se uci naglas ili u sebi. Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu prenosi od Džabira ibn Abdullaha, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: /18/ "Ko bude klanjao za Imamom, ucenje Imama bit ce i njegovo ucenje." Medjutim, u senedu (lancu ovog hadisa) postoji slabost, a prenosi ga Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi od Džabira kao njegove rijeci. Ovaj hadis takodjer se prenosi direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u više verzija ali ni jedna nije vjerodostojna. Allah to najbolje zna!


3. Obavezno je da muktedija uci za Imamom u namazu u kojem se uci u sebi, za razliku od namaza u kome se uci naglas, kada nije obavezno uciti Fatihu. To je utvrdjeno na osnovi predanja Ebu-Musaa el-Es'arije u Sahihu Muslimovu, gdje se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: /20/ "Imam je tu da ga slijedite, pa kada izgovori "tekbir", i vi izgo­vorite,. kada uci, vi slušajte... i spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibni-Madze/ Ehlus-sunen u svojim "Sunenima" od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: "...a kada uci, vi šutite!" Muslim ibn Hadžadž ovaj hadis smatra vjerodostojnim.
Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost ovog mišljenja koje je, ustvari, i mišljenje Safije, Allah mu se smilovao.

Tumacenje "isti kaže" i propisi u vezi s tim

Uzvišeni Allah kaže:
"A ako te pogodi smutnja šejtanova, ti po­traži zaštitu od Allaha! On, uistinu, sve cuje i zna!" (7:200) Zatim kaže:
"Kada hoceš da uciš Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu od prokletog šejtana! On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga uzdaju! Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Njemu  ravnim smatraju" (16:98), tj. njihovom Gospodaru, Allahu ravne smatraju. Neki ucaci Kur'ana tvrde da se zaštita traži nakon ucenja, temeljeci to na bukvalnom znacenju ajeta, te na izbjegavanju samodopadljivosti nakon što se završi s ibadetom, što Ebu-Bekr ibn El-Arebi smatra neobicnim. Medjutim, postoji i drugo mišljenje, po kome je "isti'aza" potrebna i na pocetku i na završetku ucenja. Opce je poznato, medjutim, mišljenje koje prihvaca vecina ucenjaka - da je "isti'aza" potrebna prije ucenja kako bi se  onemogucilo djelovanje šejtana i dekon­centracija. Prema tome mišljenju, ajet ima slijedece znacenje "Kada hoceš da uciš Kur'an, zatraži da te zaštiti Allah od prokletog šejtana", kao što je i u rijecima Alla­ha Uzvišenog:


"Kada hocete klanjati namaz, operite svoja lica i svoje ruke..." itd. (5:6) Dakle, kada hocete na namaz, to ucinite! Dokaz za to su i hadisi Allah ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
- Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija  da je rekao: /21/ "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao nocu da klanja, poceo bi namaz s tekbirom i ucenjem:
"Velicina i hvala pripada Tebi, moj Allahu!  Blago­slovljeno je  Tvoje  ime, neizmjerna  Tvoja velicina! Nema drugog boga osim Tebe!",
zatim: "Nema boga osim Allaha", tri puta, a zatim:
"Utjecem se Allahu, Koji sve cuje i zna, od prokletog šejtana!",
"od njegova davljenja, njegove oholosti i pjesama!"

To prenose cetverica priredjivaca Sunena prema predanju Džafera ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er-Rifai el-Jeskerija. Tirmizi kaže: "To je najpoznatije u ovoj oblasti!", a Ebu-Hanife, r.h., i Muhammed isticu da se "isti'aza" odnosi iskljucivo na ucenje, dok Ebu-Jusuf navodi da se odnosi na namaz.
Jedna od lijepih stvari u vezi s "isti'azom" jeste cistota usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora. Ona je za ucenje Allahovog govora, traženje utocišta i zaštite kod Allaha, priznavanje Njegove svemoci naspram slabosti roba, odnosno nemoci suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg moze sprijeciti i onemoguciti samo Allah, Koji ga je stvorio, jer Njega ne može prevariti niti podmititi, za razliku od neprijatelja iz ljudske vrste. Stoga, buduci da šejtan tretira covjeka kao onoga koji ga ne vidi, covjek traži zaštitu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg šejtan ne vidi. Rijeci: "Utjecem se Allahu od prokletog šejtana", dakle, znace: trazim utocište kod Allaha Uzvišenog od prokletog šejtana kako mi ne bi nanio štetu u vjeri, ni na ovome svijetu, odnosno, kako me ne bi odvratio da cinim ono što mi je naredjeno ili me naveo da cinim ono što mi je zabranjeno. Buduci da šejtan vidi covjeka, a on ne vidi njega, covjek traži zaštitu kod Onoga Koji šejtana vidi, a on Njega ne vidi.
Vecina ucenjaka smatra da je "isti'aza" poželjna, a ne obavezna, u smislu da onaj koji je ne ucini ipak nije griješnik. Ibn-Sirin istice: "Ako covjek jednom u životu zatraži zaštitu kod Allaha, s njega je spala obaveza!" Ucenjaci navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u ucenju isti'aze jer to odbija šejtana, a Šafija navodi da se to može uciniti i naglas i u sebi. Stoga je ono cime se zadovoljava obaveza i samo obavezno.

Rijec "šejtan" izvedena je od infinitiva glagola "šetane", što znaci biti udaljen, i on je (po svojoj prirodi i nedjelima) daleko od svakog dobra. Rijec "er-red`im" znaci proklet, tj. udaljen od svakog dobra.

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"/1/

Prema predanju Ebu-Davuda s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se navodi da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  nije poznavao razdvajanje sura, jedne od druge, sve dok mu nije objavljena bismilla. Ucenjaci se slažu da ona predstavlja dio ajeta sure "En-Neml", iako se ne slažu da li je to poseban ajet na pocetku svake sure, ili je poseban samo u okviru Fatihe, odnosno ajet za razdvajanje pojedinih sura. Najvjerovatnije je da je to ajet kojim se razdvajaju pojedine sure, kao što smo vidjeli iz rijeci Ibn-Abbasa, koje prenosi Ebu-Davud. Oni, pak, koji smatraju da je to ajet na pocetku Fatihe, smatraju da se uci naglas, u namazu, za razliku od drugih, koji bismillu uce u sebi. Medjutim, svako od ova dva navedena mišljenja ima potporu skupine ashaba, a pouzdano se zna da su prva cetverica halifa bismillu ucili u sebi, što su potom cinili i tabiini, odnosno nasljednici tabiina. Usto, ovo je stav i Ebu-Hanife, Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik smatra da se bismilla ne uci, ni naglas, ni u sebi.
Ukratko, može se reci da predanje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kojim se slažu svi autoriteti, upucuje na ispravnost i onih koji uce naglas i onih koji to cine u sebi.

Vrijednosti bismille

Imam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-
-Hatim, r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca od Osmana ibn Affana, prenosi da je rekao: /22/ "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s bismillom, tj. rijeci:”U ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog”
na što je on odgovorio: "To je jedno od imena Allaha Uzvišenog, a izmedju toga i Najvišeg Imena udaljenost je koliko izmedju crnila i bjelila ociju."
Veki', sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Mesuda da je rekao: "Ko želi da ga Allah sacuva od devetnaest zebanija (cuvara Džehennema), neka uci bismillu", pa ce mu Allah uciniti svako slovo stitom od njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje odabira ovo mišljenje i navodi slijedeci hadis: /23/ "Vidio sam trideset i nekoliko meleka kako prihvacaju rijeci nekog covjeka koji je ucio:

"Naš Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i blagodarna!" Poznato je da te rijeci sadrže trideset i nekoliko slova.
U hadisu Bisra ibn Ammare, koji prenosi od Ed-Dahhaka, a on od Ibn-Abbasa, navodi se: "Prvo što je Džebrail saopcio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bile su rijeci: /24/ Muhammede, reci: 'Utjecem se Onome Koji istinski cuje i  zna, od prokletog šejtana!', a zatim je rekao: 'Reci:
“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog'." En-Nesa'i u knjizi
"Dan i noc", te Ibn-Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida el-Hazzai, koji prenosi od El-Hud`ejmija, on od Ebu-Meliha ibn Usame, ovaj od Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao: /25/ "Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,  kada je posrnuo, pa sam rekao: 'Propao šejtan!', a on mi je odgovorio: 'Ne govori tako, jer on se time samo povecava i postaje kao kuca velik! Zato reci: 'Bismillah', jer time se on smanjuje i postaje sitan kao mušica!' "
To je uticaj bericeta rijeci bismille!
Lijepo je bismillu prouciti prije ulaska u zahod, na pocetku abdesta, zatim na pocetku jela i klanja, iako neki ucenjaci smatraju da je pri klanju to obavezno. Lijepo je, takodjer, prouciti bismillu i prije spolnog odnosa, jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /26/ "Ukoliko neko od vas, kada želi prici supruzi, izgovori bismillu i kaže:
'U ime Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas šejtana! Ukloni ga i od onoga što nam podariš!' - ako iz toga odnosa bude rodjeno dijete - šejtan mu nikada nece nanijeti štetu!"
Ime  Allah,  vlastito je ime za Gospodara, odnosno, to je ime Uzvišenog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najvece ime EL-ISMUL-A'ZAM, buduci da sadrži sva svojstva Uzvišenog.

Allah Uzvišeni kaže:"On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez nedostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad svim bdije, Uzvišeni, Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i cist od svega sto Mu ravnim pridružuju. On je Allah, Tvorac, Koji iz nicega stvara, Koji oblike daje! On ima najljepša imena, a hvale Ga i oni na nebesima i oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!" (59:22-24)

Buharija i Muslim navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /27/ "Allah ima devedeset i devet imena, dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, uci ce u Džennet."
predstavljaju dva imena izvedena iz rijeci  "milost" sa pojacanim znacenjem. Ime  "Svemilosni" ima opcenitije znacenje od  (rahim) milostivi. Ono je izvedeno, iako ima mišljenja da je neizvedeno, o cemu ce biti rijeci kasnije, u tumacenju Allahovih Uzvišenih rijeci u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da nas Allah uputi i na Njega se oslanjamo!

"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova" /2/

"Hvala Allahu" - pretpostavlja iskrenu zahvalnost Allahu na blagodatima koje je podario Svojim robovima bez obzira na zasluge, a ciji broj zna samo On, dz.s., iskljucujuci pri tome klanjanje bilo kome ili cemu sto je On stvorio. Njemu pripada zahvala prije i poslije svega drugoga!Odredjeni clan uz rijec  znaci obuhvatnost svake vrste zahvale Uzvisenom Allahu, sto potvrdjuje i hadis: /28/ "Boze! Tebi pripada svaka hvala; Tebi pripada sva vlast; u Tvojim je rukama svako dobro; Tebi se sve vraca...!"

"Gospodaru svjetova." - Rijec  oznacava Onoga Koji posjeduje i raspolaze, i ne upotrebljava se s odredjenim clanom, izuzev kada se odnosi na Allaha Uzvisenog. Stoga, nije dozvoljeno da se rijec  upotrebljava za nesto drugo bez genitivne veze. Tako npr. mi kazemo: "domacin kuce", "vlasnik maca", dok rijec  s odredjenim clanom upotrebljavamo samo za Allaha Uzvisenog. "Svjetova" - mnozina je u genitivu od rijeci  "svijet", koja oznacava sve sto postoji, izuzev Allaha Uzvisenog. To je u arapskom jeziku zbirna imenica, koja nema ciste jednine. Svjetovi vrste su bica na nebesima i na Zemlji, na kopnu i moru. U tom smislu, ljudi predstavljaju svijet, dzini predstavljaju svijet, meleci  predstavljaju svijet... itd. Bisr ibn Ammare, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa:, a to znaci: "Hvala Allahu, Kojemu pripada sve sto je stvoreno na nebesima i Zemlji, u njima i izmedju njih, sve sto znamo i ne znamo!"


"Svemilosnom, Milostivom" /3/


"Svemilosnom, Milostivom" dva su imena izvedena iz rijeci  "milost" u vidu pojacanog znacenja;, medjutim, ima jace znacenje od dakle, imenica  izvedena je, uprkos misljenju neke uleme da je neizvedena. To pokazuje i predanje Tirmizijeve, koje on ocjenjuje kao sahih (vjerodostojno) od Abdurrahmana ibn Avfa, r.a., koji navodi da je cuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaze: /29/ - Uzviseni Allah kaze: "Ja sam Svemilosni. Stvorio sam rodbinske veze i dao im ime prema Svom Imenu. Ko ih odrzava - Ja cu prema njemu biti dobar, a ko ih kida, Ja cu ga napustiti!" Zatim navodi: "Ovo je tekst koji potvrdjuje da je Er-Rahman izvedeno i nema mjesta neslaganju i raspravi."
Ibn-Dzerir, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Azremija slijedece: prvo ime  "Svemilosni" odnosi se na sve stvoreno,
a drugo  "Milostivi" odnosi se posebno na vjernike.
U vezi s tim, neki kazu: - Zato je On rekao:
"Zatim se nad Arsom uzvisio Svemilosni!" (25:59); zatim:
"Svemilosni nad Arsom se uzvisio!" (20:5) Glagol "uzvisiti se" ovdje je naveden uz ime "Svemilosni", sto znaci da obuhvaca miloscu sva stvorenja. Allah Uzviseni kaze: "Prema vjernicima je milostiv" (33:43), tako da ovo Svoje Ime vezuje samo za vjernike. U vezi s tim neki ucenjaci tvrde da je to dokaz da ime "Svemilosni" znaci pojacan intenzitet milosti, buduci da se odnosi na oba svijeta.


El-Kurtubi kaze: "On, dz.s., opisao je sebe rijecima "Svemilosnom, Milostivom" nakon rijeci  "Gospodar svjetova" kako bi dao olaksanje i podsticaj nakon zastrasivanja! Naime, "Svemilosnom, Milostivom" rijeci su koje sadrze podsticaj koji dolazi nakon sintagme:
"Gospodaru svjetova", koja nosi zastrasivanje i strepnju, kao i u slijedecem ajetu:


"Kazi robovima Mojim da Sam Ja, zaista, Onaj Koji prasta, da sam Milostiv i da je Moja kazna bolna!" (15:49) U Sahihu Muslimovom navodi se od Ebu-Hurejre da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao je: /31/ "Kada bi vjernik znao kolika je Allahova kazna, niko se ne bi nadao Njegovom Dzennetu; kada bi nevjernik znao kolika je Allahova milost, niko ne bi izgubio nadu u Njegovu milost!" Ime  "Svemilosni" jeste ime koje ljudi ne smiju prisvajati za sebe, niti se ono moze dati bilo kome s obzirom da je ono iskljucivo ime Allaha Uzvisenog. Stoga, kada je Musejleme el-Kezzab (Musejleme Lazni) to sebi javno dozvolio uzevsi ime
"Svemilosni Jemame", Allah mu je dao ogrtac lazi, proglasio ga lascem. Uz njegovo ime otada obavezno ide i kvalifikativ "Kezzab", "Lazac", sto je postalo losim primjerom, kako medju gradjanima, tako i medju beduinima, koji cesto kazu: "Veci je lazac i od Musejleme!"


"Vladaru Sudnjega dana" /4/


Neki ucaci citaju ovako: "meliki jeumiddin" a drugi  "maliki jeumiddin", i jedan i drugi kiraet su sahih i spadaju u sedam pouzdanih (mutevatir) predanja. Usto, nekada se navodi i citanje  "vlast" sa kesrom na "mimu" i sakinom na "lamu"! Vlast se ne odnosi samo na Sudnji dan vec i na ovaj svijet. On (Allah, dz.s.) vladar je ovoga ali i buduceg svijeta, a prethodno je bilo spomena da je On gospodar svih svjetova, a u to spadaju i ovaj a i buduci svijet (ahiret). Ovdje je rijec  "Vladar, Posjednik" pridodana uz sintagmu  "Dan suda" (tj. Sudnji dan) buduci da toga dana niko nece moci polagati pravo na bilo sto mimo Allaha Uzvisenog, kao sto niko nece moci ni govoriti bez Njegove dozvole. Allah Uzviseni kaze:
"Na Dan kada Dzibril i meleci budu u redove poredani, kada bude govorio samo onaj kome Svemilosni dozvoli, tako da govori istinu" (78:38). Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa:
"Vladaru Dana suda" znaci da toga dana niko nece imati vlast niti posjeda kao sto je imao na ovome svijetu, pa da dozvoli sebi i kaze: "Ovo je moje, odnosno ovo je moj posjed!" Jer, tamo na Sudnjem danu, niko nece imati vlasti niti imetka!
"Dan suda (Sudnji dan)" oznacava Dan obracuna za stvorena bica, Sudnji dan na kome ce oni odgovarati za svoja djela, za dobro - dobrim, a za zlo - zlim, izuzev onih kojima Allah oprosti. Moj Boze, Ti si Onaj Koji prasta, Ti volis prastanje, pa oprosti i nama!


"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoc molimo!" /5/


Spojena zamjenica "Samo Tebe" predstavlja objekat koji je dosao ispred glagola u funkciji preciznog odredjenja, kako bi se jasno odredila namjera subjekta i izraz bio jasan.
"Samo Tebi robujemo" znaci, dakle, "ne obozavamo nikog drugog osim Tebe, ne uzdamo se ni u koga drugog osim u Tebe", sto predstavlja izraz vrhunca pokornosti. Rijec ibadet semanticki je usko vezana za rijec, koja znaci poniznost, podloznost, potcinjenost itd. Tako se npr. Kaze da je put utrt i dotjeran, da je deva poslusna, odnosno, potcinjena i pokorna. U Serijatu se time izrazava savrsena ljubav, pokornost, odanost i strahopostovanje. Neki pripadnici ispravne tradicije (Selefa) govore: "Fatiha je sustina Kur'ana, a njena sustina je u ovim rijecima:
Prvi dio, tj. "Samo Tebi robujemo" predstavlja ogradu od svakog oblika politeizma (sirka), a drugi dio: "i samo od Tebe pomoc trazimo" predstavlja ogradu od svake druge moci, sile ili snage i predanosti osim Allahu Uzvisenom.
U ovom ajetu govor prelazi iz treceg u drugo lice zamjenicom  "Tebe", sto je u skladu s ukupnim znacenjem teksta. Naime, nakon sto se Allahov rob Njemu zahvali, nakon sto izrazi pohvalu i Njegovu velicinu, da bi se potom ogradio od obozavanja bilo koga drugog, odnosno od trazenja pomoci od bilo koga drugog osim od Allaha, time se on priblizio Allahu Uzvisenom, dosavsi pred Njega, tako da Mu se moze direktno obratiti zamjenicom drugog lica  "Tebi" rijecima:
"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoc molimo!"
Ibn-Abbas, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: tj. samo Tebi tevhid (monoteizam) iskazujemo, samo od Tebe strahujemo i u Tebe nade polazemo, i ni u koga drugog. Tj. samo od Tebe pomoc trazimo u pogledu pokornosti -Tebi- a i u pogledu svih drugih stvari. je doslo prije, jer je ibadet cilj, a trazenje pomoci je sredstvo da se ibadet ostvari.


"Uputi nas na Pravi put!" /6/


Nakon sto je iskazana pohvala Onome od Kojega se pomoc trazi, slijedi molba u skladu s rijecima Uzvisenog: /32/ "... polovina pripada Mom robu, buduci da njemu pripada ono sto on trazi." Onaj koji moli najprije je duzan pohvaliti Onoga od Koga moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju bracu vjernike, kao sto je i kazano rijecima: "Uputi nas na Pravi put!" Time se sugerira obracanje Allahu uz pomoc Njegovih uzvisenih Svojstava i dobrih djela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi velicanje Njega isticanjem atributa kao sto su: "Gospodar svjetova", Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se potom izrazilo obozavanje samo Njemu i obracanje za pomoc samo Njemu. Prema tome, nakon sto su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upucuje Mu se molba za vlastitu uputu kao i uputu svoje brace na Pravi put, sto - bez dodatka ili nedostatka - predstavlja autenticni islam, cist od svake novotarije i praznovjerja. To je put koji je najblizi postignucu onoga sto Allah voli i cime je On zadovoljan, a sto je u skladu s naredjenjima i Objavom s kojom je dosao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se musliman zadubi u kur'anske ajete, vidjet ce da svim ajetima kojima se upucuje dova obavezno prethodi obracanje Allahu Uzvisenom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzvisena svojstva ili na dobra djela kojima je moguce pribliziti se svome Gospodaru, odnosno obracanje brace vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih.
Uzvišeni Allah kaže jezikom Zunnuna, a.s.:


"Nema boga drugoga osim Tebe; Uzvisen si ; ja sam, uistinu bio silnik" (21: 87), jer on (Zunnun), nakon što ga je progutala riba, nije našao pogodniji nacin za obracanje Allahu od potvrde Njegove jednoce i cistote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi ucinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha, povezano s kajanjem za ucinjeni prijestup, ima ulogu tevbe (pokajanja) upucene Allahu Uzvišenom, što je, bez sumnje, jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo obracanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur'anu su brojni, a jedan od njih su i rijeci Allaha Uzvišenog, iskazane jezikom naših praroditelja, Adema i Have, nakon što su ucinili grijeh:


"Gospodaru nas, rekose oni, prema sebi smo ucinili nasilje i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo propasti!" (7:23) To su rijeci koje je Adem, a.s., primio od svoga Gospodara (da njima dovu cini), da bi mu, potom, bilo oprosteno. Takve su i rijeci Allaha Uzvisenog:
"Gospodaru nas, mi smo uistinu culi glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!" (3: 193)
Nema sumnje da je vjera u Allaha, dz.s., i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon sto su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe trazeci oprost rijecima:
"Gospodaru nas, oprosti nam grijehe nase, pokrij nase hrdjave postupke i usmrti nas sa dobrim." (3:193) Ovo je pouka od Allaha Uzvisenoga, da bismo znali kako cemo Mu se obracati.


"Na put onih kojim si blagodati podario, a ne na put onih na koje se srdzba izlila i koji su zalutali"/7/

 


"Na put onih kojim si blagodati podario." Ovim se objasnjavaju rijeci:
"Pravi put." Oni kojima je Allah blagodati podario spominju se takodjer i u poglavlju (En-Nisa), gdje Allah Uzviseni kaze:
"Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, to su oni koji ce biti u drustvu vjerovjesnika, pravednika, sehida i dobrih ljudi kojima je Allah blagodati podario. A, lijepo li je to drustvo! To je dobro od Allaha i dovoljno je da to samo Allah zna!" (4:69-70)
Ed-Dahhak navodi da je Ibn-Abbas rekao:


"...Na put onih kojim si blagodati podario...", jer su bili pokorni i samo se Tebi klanjali kao sto to cine i Tvoji meleki, vjerovjesnici, pravednici, sehidi i dobri ljudi. To je u skladu s rijecima nasega Gospodara:
A oni koji su pokorni Allahu I Poslaniku, ti su sa onima kojima je Allah blagodati podario.” (4: 69)
Rijeci Allaha Uzvisenog:


"A ne onih na koje se srdzba izlila i koji su zalutali" znace: a ne na put onih na koje se srdzba izlila, jer oni na koje se srdzba izlila su, ustvari, oni cija je namjera losa, koji znaju sto je istina, ali je i pored toga napustaju. Isto tako, ne ni na put onih koji su zalutali i izgubili znanje koje im je dano. I oni lutaju u zabludi ne nalazeci pravoga puta prema istini. Negacija  ovdje ima funkciju pojacanja znacenja, kako bi se pokazalo da postoje dva iskvarena (izgubljena) puta, put zidova i put krscana.


PUT VJERNIKA pretpostavlja spoznaju istine i djelovanje u skladu s tom spoznajom. Buduci da su zidovi izgubili praksu, na njih se odnosi srdzba, a na krscane zabluda, zato sto onaj koji ima znanje, a ne postupa po njemu, zasluzuje srdzbu. Onaj ko nema znanje luta u zabludi. Stoga, krscani, kada nesto zele uciniti, nisu u stanju naci Pravi put posto nemaju odgovarajuci pristup koji osigurava put do istine, pa lutaju. I jedni i drugi zbog toga zasluzuju srdzbu, iako se ona posebno odnosi na zidove, u skladu s rijecima Allaha Uzvisenog: "...onaj koga Allah prokune i na koga se rasrdi" (5: 60), a na krscane zabluda - u skladu s rijecima:


"Oni koji su jos ranije zalutali, sto su mnoge u zabludu doveli, te i sami sa Pravog puta skrenuli." (5:77) Hammad ibn Seleme prenosi od Adijja ibn Hatima da je rekao: /33/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s rijecima Uzvisenog:”A ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, pa je rekao: "zidovi", te i usto dodao:”Niti onih koji su zalutali "krscani! Oni su zalutali!"    
Ovako prenosi Sufjan ibn Ujejne, sa svojim lancem prenosilaca, od Adijja ibn Hatima, a u predanju Ibn-Merdevejha od Ebu-Zerra se navodi: /34/ "Pitao sam Allahovog Poslanika u vezi s rijecima:
"na koje se srdzba izlila", pa je rekao: "To su zidovi", a ja dodao: "Niti onih koji su zalutali!", pa je rekao: "To su krscani!"

Zakljucak

Ova casna sura sastoji se dakle od sedam ajeta, koji sadrze: zahvalu Allahu Uzvisenome , zahvalu Allahu, velicanje i pohvalu Allahu, dz.s., navodjenjem Njegovih lijepih imena i Uzvisenih atributa, ukazivanje na Povratak kao Dan suda, uputu Njegovim robovima da Ga mole i obozavaju Ga, ogradu od vlastite sile i moci, iskrenu predanost sluzenju Allahu (ibadet) i cistom, mono-teistickom obozavanju, te cistotu od svakog oblika idolopoklonstva (sirka), odnosno drzanja da je neko ravan ili slican Njemu, Uzvisen je On! Nakon svega toga, slijedi molba koja se upucuje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru, te ucvrscivanje na tom putu, kako bi se uspjesno presao put do Sudnjeg dana, koji vodi do dzenetskog blazenstva, u drustvo vjerovjesnika, pravednika, sehida i dobrih ljudi.


Usto, ova sura sadrzi i podsticaj za cinjenje dobrih djela, kako bi nosioci tih djela bili na Sudnjem danu u drustvu onih koji su cinili dobra djela, ali sadrzi i zastrasivanje i upozorenje na slijedjenje putova neistine, da ne bismo bili ozivljeni na Sudnjem danu u drustvu onih koji su slijedili te putove, a na koje se izlila srdzba i koji su zalutali.
Ukazivanje na blagodati od Allaha Uzvisenog ovdje je izuzetno lijepo iskazano rijecima:

"Na put onih kojima si podario blagodati, a ne onih na koje se izlila srdzba..." Ovdje je u rijecima: "a ne onih na koje se izlila srdzba" izostavljen subjekat srdzbe, buduci da je poznat. Allah Uzviseni kaze:
"Koga Allah uputi, on je na Pravom putu, a kome da da zaluta, ti mu neces naci zastitnika koji ce ga uputiti!" (18:17) Zatim kaze:
"Kome Allah da da zaluta, niko ga nece na Pravi put uputiti. Njih ce ostaviti u nevjerstvu da u njemu lutaju." (7: 186). Vise drugih ajeta, takodjer, potvrdjuju da samo Allah upucuje na Pravi put i daje da se dodje u zabludu, nasuprot tvrdnji kaderija (indeterminista) i njihovih sljedbenika, koji kazu da Allahovi robovi sami prave svoj izbor po kome postupaju, dokazujuci svoj bidat nejasnim ajetima iz Kur'ana, ostavljajuci, pritom, po strani ono sto je izricito i sasvim jasno navedeno. To je pozicija zabludjelih i zalutalih! Medjutim, u jednom sahih hadisu stoji: /35/ "Kada vidite one koji iz Kur'ana slijede nejasne ajete, znajte da su to oni koje je Allah imenovao u Kur'anu i budite oprezni s njima." To su oni koje je Allah, dz.s., opisao rijecima:


"Sto se tice onih u cijim srcima je nastranost, oni slijede nejasne ajete iz Kur'ana, prizeljkujuci smutnju i tezeci za svojim tumacenjem." (3:7) Prema tome, u Kur'anu nema uporista za bilo kakve novotarije, bid´ate, buduci da je on objavljen s ciljem da rastavi istinu od neistine, da uspostavi razliku izmedju Pravog puta i zablude; u njemu nema proturjecnosti niti neslaganja, jer to je Objava od Allaha, Mudrog i Hvale Dostojnog.
Za onoga koji uci Fatihu lijepo je da po zavrsetku ucenja kaze: "Amin!", sto znaci: "Boze, uslisaj!" Tacno je da je to lijepo (mustehab) za onoga ko to cini izvan namaza, dok je pritvrdjeno za onoga ko klanja sam ili kao Imam ili za Imamom. Zapravo pritvrdjeno je u oba zadnja slucaja, prema jednom hadisu koji se nalazi u oba Sahiha, gdje se od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /36/ "Kada imam kaze 'Amin!' i vi to kazite, jer onome cija rijec 'Amin' bude istovremena aminanju meleka, bit ce oprosteni prethodni (sitni) grijesi." U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /37/ "Ako neko od vas u namazu kaze 'Amin!' istovremeno dok i meleci govore na nebu, i to se jedno s drugim poklopi, njemu ce biti oprosteni sitni grijesi koje je ranije cinio." Od Enesa se navodi da je rekao: /38/ "Meni je dano 'Amin!' u namazu i dovi, sto prije mene nikome izuzev Musau nije dano. Jer, dok je Musa upucivao dovu, Harun je govorio 'Amin!' Zato i vi zavrsavajte svoje dove s 'Amin' da bi vam ih Allah uslisao." Otuda i neki ucenjaci raspravljajuci o ovom pitanju navode slijedeci ajet:


- I Musa rece: “Gospodaru nas, Ti si dao Faraonu i glavesinama njegovim raskos i bogatstvo u zivotu na dunjaluku, da bi zavodili s Puta Tvojega. Gospodaru nas, unisti bogatstva njihova i zapecati srca njihova da vjeru ne prihvate dok ne dozive patnju nesnosnu!” On je rekao: “Uslisena je molba vasa! Vas dvojica na Pravom putu ostanite i niposto ne slijedite put onih koji ne znaju!” (10:88-89)
Ovdje je navedena samo Musaova dova, ali se iz konteksta razumije da je Harun aminao, sto je, takodjer, imalo stupanj dove na osnovu rijeci:
"Uslisena je molba vasa." To pokazuje da onaj koji uz dovu amina, kao da je i uci. Na osnovu istog argumenta navodi se i da onaj ko klanja za Imamom ne uci Fatihu, buduci da njegovo aminanje na kraju Fatihe ima stupanj ucenja ove sure. Time se ujedno potvrdjuje da onaj koji klanja za Imamom, ne uci za njim u namazu u kojem se uci naglas. Allah to najbolje zna!

Objavljena nakon sure "El-Muddessir".

Tacnije je, medjutim, da je objavljena u Meki. Allah, dž.š., kaže: Mi smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju." (15:87) Tj., ajeta koji se ponavljaju u namazu i uce na svakom rekatu. Prema tome, buduci da je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova sura objavljena u Meki, buduci da se ona uci na svakom rekatu namaza otkada je namaz narecen kao obavezna dužnost. Na to upucuje i hadis: "...Namaz sam podijelio... itd." Fatiha se sastoji od sedam ajeta, a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili ne!

Uporedi str. 13, gdje se, takodjer, razmatra ovo pitanje!

Rijec  (el-hemize) znaci: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znaci oholost i puhanje, a  (en-nefes) vracarsko zapuhivanje, caranje, pjesništvo (šejtansko).

Kada kažem: "Utjecem se Allahu od prokletog šejtana!", to znaci: utjecem se Allahu, kod Njega tražim zaštitu od zla šejtana odstranjenog od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio štetu u mojoj vjeri ili životu, odnosno, kako me ne bi odvratio da cinim ono što mi je naredjeno, a naveo da cinim što mi je zabranjeno. Jer, šejtana može sprijeciti samo Allah Uzvišeni!

Rijec  znaci: "Ko ih istinski razumije i radi po njima." Raditi po njima znaci iskazivati Allahovu Jednocu i iskazivati Njegovu Jednocu u Bicu, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i uluhijjetu (da je On Bog Koji se obožva). Ovo treba iskazivati svojim bicem i dušom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim njegovim znacenjima a nije radio i govorio suprotno tevhidu, uci ce u Džennet. što se tice toga da rijec znaci pamcenje tih imena, možemo reci da mnogo ljudi nauci ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto postupaju suprotno tome, što predstavlja kontradiktornost sa rijecima. Za ovakvog covjeka ne može se reci da je "naucio" ta imena jer se ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno njima, onako kako to Allah želi i kako nam je Poslanik dostavio.

Allahovo ime je ER-RAHMAN a rodbina se na arapskom kaže er-rahim. (Prim. rec.)

Ja bih rekao: "Svemilosni" znaci da je milostiv prema stanovnicima ovoga svijeta i ahireta, a  "Milostivi" odnosi se posebno na vjernike na Sudnjem danu. Naime, Allah Uzvišeni milostiv je na ovome svijetu podjednako i prema vjernicima i prema nevjernicima u pogledu pitanja njihovoga života i svega što osigurava uvjete života na ovome svijetu. U odnosu na to, Njegova milost je sveopca. Da to nije tako, ne bi bilo nikakvih uvjeta za bilo kakvu obavezu razuma koji im je podaren da razlikuju istinu od neistine, odnosno, obavezu potcinjavanja svega u kosmosu, kako bi od toga imali koristi stanovnici Zemlje, i ljudi i džini, buduci da je
"On Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio." (2:29) Stoga, postojanje uvjeta za obavezu na ovome svijetu omogucuje polaganje racuna na ahiretu.

Ja bih rekao: "Što se tice teksta dove... /30/
"O Svemilosnice ovoga svijeta i ahireta, Milostivi!", rijec  "Milostivi" ovdje znaci da je milostiv prema vjernicima na ovome svijetu, s obzirom na njihovu pokornost i vjeru u Allaha, izvršavanje Njegovih naredbi i izbjegavanje zabrana, kako bi im olakšao puteve takvog djelovanja. Pored toga, On ce biti milostiv prema njima i na Sudnjem danu uvodeci ih u Džennet, nagradjujuci ih time za vjerovanje i pokornost koje su pokazali. Prema tome, njihova pokornost prema Allahu Uzvišenom na ovome svijetu stvar je Njegove milosti prema njima, a nagrada Džennetom, takodjer, rezultat Njegove milosti. To je i smisao rijeci Allaha Uzvišenog:
"Milostivi", a Allah to najbolje zna!

Vidjeti naše djelo

Ja bih tome još dodao: "Nema sumnje da je i uputa i zabluda od Allaha Uzvišenog i ne postoji ništa a da nema svoj uzrok. Medjutim, pošto su tvrdoglavost (inad) i nevjerstvo (kufr) nastavljeni medju idolopoklonicima i nevjernicima i nakon što im je došao jasni dokaz, normalno je da ih Allah kazni za to odgovarajucom kaznom, što je i ucinio ostavivši ih u zabludi. Allah Uzvišeni kaže: "A kad oni skrenuse ustranu, Allah ucini da i njihova srca skrenu ustranu." (61:5), zatim:
"A onome ko skrtari i osjeca se neovisnim, smatrajuci ono najljepse laznim, njemu cemo put zla olaksati" (92:8-10), što je primjerena kazna.
Što se, pak, tice vjernika, pošto su oni poslušali istinu, prihvativci je s iskrenošcu i razumijevanjem, normalno je da budu i oni nagradjeni odgovarajucom nagradom. Njima je Allah olakšao da krenu Pravim putem, darivajuci ih razumijevanjem, pamecu i vjerom. Kao što Allah Uzvišeni kaže:
"A onome koji udjeljuje i boji se Allaha, potvrdjujuci istinitost onoga sto je najljepse, lagodnost cemo omoguciti." (92:5-7) To je odgovarajuca nagrada za njih.
Kao što je poznato, i uputa i zabluda su od Allaha, Koji je sve stvorio; On je Onaj Koji upucuje vjernike njihovim cinom prihvacanja vjere, a daje zabludu nevjernicima zbog njihove tvrdoglavosti i odbojnosti, što predstavlja, kao što smo spomenuli, odgovarajucu nagradu, odnosno kaznu. To je ono što želi reci i naš komentator, Ibn-Kesir, r.h., rijecma: "...a ne kao što tvrde kaderije (indeterministi) i njihovi sljedbenici da ljudi sami prave svoj izbor i postupaju prema tome", tj. da oni biraju izmedju Pravog puta i zablude, jer Onaj Koji upucuje, odnosno cini da se ide u zabludu, jeste iskljucivo Allah Uzvišeni, dok Njegovi robovi samo pripremaju povod za to, razumijevanjem i djelovanjem u skladu s vjerom (vjernici), odnosno tvrdoglavošcu i odbojnošcu (nevjernici). To su iskljucivo stvari izbora koji stoji kao pretpostavka nagrade, odnosno kazne, dok je pitanje Pravog puta ili zablude stvar Allaha Uzvišenog. Jer, kada bi pitanje Pravog puta bilo iskljucivo u nadležnosti vjernika i njegovog izbora, on se ne bi obracao Allahu,.dž.š., rijecima:


"Uputi nas na Pravi put!", odnosno, rijecima: "Nas Gospodaru, ne ucini da nasa srca skrenu nakon sto si nas uputio!" (3:8) Allah Uzvišeni to najbolje zna i On upucuje na Pravi put!

Ovo je sasvim u skladu s rijecima Allaha Uzvišenog:. "Kada se uci Kur'an, vi ga slusajte i sutite da bi vam se smilovalo." (7:204) Slušanje i pažnja ovdje se nama naredjuju od Allaha, dž.š., kako bismo stekli Njegovu milost, jer samo slušanjem i pažnjom srce može razumjeti. Tek kada shvatimo poruku, bit cemo svjesni i zahtjeva i sadržaja, pa ce nam se i Allah smilovati, nagradjujuci tako našu spoznaju, odnosno razumijevanje. Ako, medjutim, Imam uci naglas i mi ponavljamo za njim, tada nece biti moguce da i razumijemo ono što ucimo i slušamo. Ako to ne postignemo, necemo ni djelovati u skladu s tim. Time ce nam i Allahova Milost biti uskracena, što je, takodjer, u skladu s rijecima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /39/ "Imam je odredjen da bi se za njim klanjalo. Kada on uci tekbir, i vi ga ucite, a kada on uci Kur'an, vi šutite..." Ovo se odnosi na namaz u kojem se uci naglas. Medjutim, u namazu u kojem se uci u sebi, obavezno je Fatihu uciti za Imamom u skladu s hadisom: /40/ "Nema namaza za onoga koji ne prouci Fatihu." To Allah najbolje zna!

Kontakti

       
user-home Phone2 This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. mapmaker

Det Islamske fellesskap
Bosnia og Hercegovina

Fougnersvei 2A,
N -0571 OSLO Norway

    ++47 22 37 50 04    
    ++47 22 37 50 05    

    This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.  

         Lokacija